Anchi, i to je život !
28.02.2008., četvrtak
134. Tata...
 Da je moj tata danas živ, rekla bih mu "Sretan ti rođendan", čvrsto ga zagrlila i rekla mu ono što sam mu premalo puta dala na znanje, da ga volim.  |
22.02.2008., petak
133. Priznanje ? DA
Svijet bruju o neredima koje Srbi stvaraju po "celom belom svetu".
Sjećam se riječi Šešelja kojima nama Hrvatima poručuje. "gađali su me jogujtom, vikali Vojka pedeju ali ja vam kažem, Hjvatska gjanice će da se vidi sa njihovog Gojnjeg gjada" Bila je to izjava kad je njegova bolesna glava izmislila srpsku granicu na relaciji =Kavovac-Kavobag-Vivovitica=. Sada isti taj Vojka pedej piše svoje memojaje u Hagu.  Kada je Hrvatska proglasila svoju nezavisnost, a to je ipak bilo 30.5. (a ne novo "komponovan"  datum 8.10.) digao se neuk narod da nam objavi rat. Izgubili su rat, izgubili su planiranu  Hrvatsku, izgubili su rat u Bosni, izgubili su svoju Crnu Goru, sada nemaju ni Kosovo. Bumerang efekat ili tko se mača lača, od mača i pogiba.Sada mi možemo poručiti njima tamo " cela vaša srbija je velika kao pašaluk". Naravno, zar ste sumnjali  JA PRIZNAJEM KOSOVO jer to će biti mala Švicarska za par godina. Kad se prikupe sredstva svih Kosovara koji rade po svijetu (ima ih i na sjevernom i južnom polu), da ne napišem Schiptarskog lobija, kad iskopaju svo ono zlato i srebro koje imaju u svojim rudnicima...Priznajmo ih među prvima jer će ih manje biti u Hrvatskoj. Vratit će se u svoju matičnu domovinu a mi ćemo imati više upražnjenih mjesta za slastićare, konobare, pekare...   Svako zlo za neko dobro. Što to Hrvatska neVlada čeka? Da ih prizna "ceo svet, cela Evropa" pa ćemo tek onda mi... hrabra neVlada nema što. Halllloooooo  pale nam zastavu, gaze nam hrvatski grb, razbijaju naše Veleposlanstvo, ugrožavaju živote nas Hrvata u Hrvatskoj jer žele neku osvetu Schiptarima, pa miniraju i razbijaju po našoj domovini, a oni.......čekaju. Koji *urac čekaju? Da nastrada hrvatski državljanin, da slučajno nastrada nečije djete koje ide u školu ili trgovinu, možda kupiti čevape ili burek? Misli li netko da se to može desiti? Povijest je majka mudrosti (zar se ponavlja isti scenario?) Što smo naučili? Da praštamo do vijeka...amen. Politika je kurva, oprostite što psujem, al, ja samo pišem onako kako čujem, i ako su lagali mene, i ja lažem Vas... (e Đole, Đole uvijek mi dobro dođeš) DVA PRIGODNA VICA ZA KRAJ 1. Čega su se Srbi odrekli u Korizmi. Kosova. 2.U Beogradu pobjegao lav iz zoološkog vrta i na ulici napao neku djevojčicu. Vidjevši to, jedan prolaznik skoči i pohrva se s lavom, te ga zadavi golim rukama. Sljedećeg dana "Politika" objavi naslov: -HRABRI SRBIN SPASIO DEVOJČICU!!! Istog jutra dođe ljutit čovjek u redakciju: "Sljušajte vi, ja sam onaj koji je zadavio ljava, i ja nisam nikakav Srbin!" Sljedećeg dana "Politika" osvane s novim naslovom: -HRABRI JUGOSLOVEN SPASIO DEVOJČICU!!! Ubrzo eto opet junaka još ljućeg: "Opet ljažete! Nisam ja Jugosljoven!" "Pa šta si onda čoveče u p. materinu!?" "Aljbanac!" I tako trećeg dana "Politika" izađe s ispravljenim naslovom: -RAZULARENI ŠIPTAR UBIO LAVA, MILJENIKA SRPSKE DECE!!! Priznajete vi to Kosovo prije neVlade?  |
20.02.2008., srijeda
132. Nešto paranormalno ili...
Lutam sa teme na temu. Došlo je vrijeme da malo davim o paranormalnim sitnicama koje su oko nas, priznali mi to ili ne. Ja vjerujem u duhove, u nešto što nazivamo duhovima a zapravo je ostatak nečije energije koja zna ostati zabilježena na našim fotografijama. Nakon što pročitate post, prelistajte svoje fotografije, bit će vam zanimljivo primjetiti koliko ste puta zapravo "uhvatili" duha, "orba". "Orb-ovi" na fotografijama Vezano uz post i da prosvijetlim prvenstveno sebe, a onda one koje bi ova tema možda mogla interesirati, proučila sam malo o fenomenu pojavljivanja "orb-ova" na fotografijama. Fotografije s okruglim i prstenastim svjetlima engleski "orbs", se najčešće pojavljuju na internetu pod pojmom misterioznih fotografija. Iako postoje fotografije s paranormalnim "orb-ovima", one nisu toliko učestale, dapače. Što su to "orb-ovi"? Većina ljudi koja ovakve pojave uopće uzima u obzir vjeruje da su to duhovi umrlih osoba, no druge teorije upućuju da su kugle posebna vrsta života ili čak duhovi prirode. Na fotografijama dakle možemo razlikovati dvije vrste «orb-ova» one posve uobičajene, prirodne, nastale najčešće prisustvom prašine ili vlage i one neprirodne, paranormalne, za koju se vjeruje da predstavljaju nekakav oblik energije. Dakle kako razlikovati fotografiju paranormalnih "orb-ova" od one normalne? Iako ne postoji način kojim bi se moglo sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi kako se radi o fotografiji paranormalnog "orb-a", postoje neki faktori na koje treba obratiti pozornost. - Vjerojatnije je da je svjetliji "orb" paranormalne prirode. - Ukoliko se na fotografiji nalazi veći broj "orb-ova" najvjerojatnije se radi o prašini. - Oblik "orb-a" je još jedna stvar na koju treba obratiti pozornost – "Orb-ovi" nepravilnih oblika, oblik limuna, mačjih očiju i sl. su najvjerojatnije nastali kao rezultat prisustva vlage - Boja i prozirnost. Uobičajeni, normalni «orb-ovi» su najčešće plavkaste, žućkaste boje i poluprozirni su, dok su gusti, neprozirni "orb-ovi" najčešće paranormalni. - "Orb-ovi" u pokretu, koje ostavljaju vibrirajući efekt ili trag, su vrlo dobar znak da se ne radi o prisustvu nekog normalnog uzroka. Neki ljudi smatraju da je kugla dobivena digitalnim fotoaparatom greška u digitalnoj obradi fotografije kod samog aparata. No kada se uistinu tako nešto dogodi, te greške nisu kružnog nego kvadratičnog oblika, i ukoliko su poluprozirne pikseli koji se vide kroz njih bi isto tako trebali biti poremećeni. Prašina i nečistoća isto nisu rijedak slučaj. Tada svaka fotografija sadržava kuglaste forme ukoliko se fotografije rade u seriji na istoj lokaciji. No zamijećeno je da se paranormalni "orb-ovi" ne ponavljaju prilikom serijskog fotografiranja. Osim na fotografijama znaju ih uhvatiti i na video snimkama, i to prvenstveno govorim o "orb-ovima" u pokretu. Vlastitim očima ih ne vide, no ipak ostaju zabilježeni na snimkama. Naravno da je diskutabilna ta paranormalna priroda "orb-a", no doista je teško naći posve logično rješenje kao uzrok njihovom pojavljivanju na fotografijama. Ne morate se plašiti jer koliko se sjećam, prašina u fotiću još nikome ništa nije učinila, a i da su pravi orbovi u pitanju nema razloga za strah. (ovo je podulja tema, i zahtjeva malo više razmatranja, jer postoji više vrsta, prirodni i neprirodni, a razloga za strah nema, jer ako i ugledaš kojeg- promjera su oko pola metra, sjaje jarko bijelo-plavkastom svijetlošću, ne čine ništa što kod ljudi uzrokuje paniku, tj. ako se ljudi u kontaktu sa njima jako preplaše, oni odlaze, inače prirodni su nakupine energije, inteligentna kugla energije koja je sposobna za shvaćanje i komunikaciju na višoj razini, kao telepatija, a neprirodni služe po nekim navodima greysima kao izvidnice, sonde). Postoje i mali orbovi, koji to u stvari nisu, male svijetleće loptice koje se vole igrati na nekim posebnim prostorima, dijelovima kuće, prirode, itd. ali moja je pretpostavka da su to mali ostaci energije nekih ljudi ili životinja, a njih se stvarno ne moramo bojati, jer su sačinjeni od ektoplazme i ne mogu vam ništa, Sa zanimanjem ih promatrajte, naime oni mogu čak lebdjeti ispred vašeg nosa zahtjevajući vašu pažnju, a kada skuže da ih vidite i počet će komunicirati sa vama na bilo koji način, postat ćete im jako zanimljiva osoba, jer jako žude za kontaktom, zbog svoje usamljenosti, i ne baš jasnog shvaćanja svog ne-postojanja. Objavila sam nekoliko svojih fotografija i obratite pažnju na detalje na slici koji tamo zapravo nebi trebali biti.  Ovog bijelog nebi trebalo biti na slici. ORB ili što je to? Bijelo ??? (slika s fronta 91.) Opet bijelo??? Jedan dan...  Par dana kasnije. Plamen suklja iz knjige "Biblijski priručnik. Zanimljivo zar ne???Što mislite o ovoj temi i kakva su Vaša iskustva sa susretima koja ne možete objasniti? Jeste li pogledali svoje fotografije? |
14.02.2008., četvrtak
131. Blogerska podrška u boli
Danas imam dva posta.
Ovaj post je opet drugačiji nego moji postovi kad sam kritički raspoložena prema državi, popovima, crkvi, fuj političarima i ostalim bezveznjakovičima tu, tu svugdje oko nas. Danas ću vas sve rastužiti...vjerujte mi na riječ. Valentinovo slavi i prijateljsku ljubav, pa zato "Darujte virtualnog prijatelja"!  Postoji blog, jako tužan blog koji piše žena, majka kojoj je pregaženo djete na pješačkom prelazu i to dok je gorjelo za pješake zeleno svijetlo. Bol koju ta žena osječa djeli s nama u virtualnom svijetu, pomozimo joj da nije sama, da nas ima kao podršku, kao prijatelja. Njene riječi poslane meni: -"Dugo je zapravo trebalo da me pronađu odrasli blogeri i blogerice, jer su se ispočetka javljala samo djeca, pa mi ostavljala ono po desetak komentara svaki sa po dvije tri riječi, ali sada je već drugačije, čak sam u vezi s još nekim roditeljima koji su isto izgubili dijete i moram ti reći da je mene ovo vođenje tog mog bloga za Stelu i kontakti s tim ljudima spasilo na neki način. Još mi je suprug kupio laptop tako da ga imam samo za sebe i to u krevetu dan i noć, stalno sam na internetu i tražim razne tekstove o gubitku djeteta, razne memorijale i slične stranice i to mi zaokuplja slobodno vrijeme kojeg sada nažalost imam... Sandra" Svi mi koji imamo djecu, bilo malu, bilo veliku svejedno, nemožemo zamisliti koliko boli jedan takav gubitak, ali isto tako bi svi trebali podržati jednu ženu koja se odvažila svoju bol podjeliti sa nama, nepoznatim ljudima. Sjetimo se opasnosti u svim onim pripitim i pijanim vozačima, sjetimo se kako prolaze nekažnjeno u našoj truloj državi, sjetimo se kako ubojice provedu samo nekoliko godina u zatvoru. Sjetimo se da je život nepravedan i da se tako nešto nama može desiti. Koliko još djece treba poginuti, biti doslovno ubijeno na prelazu za koji djeci govorimo da samo "tu smiju preći cestu i to kad je zeleno", Koliko treba jednoj jebenoj državi da postroži zakone? Što čekamo? Da strada tvoje, moje djete. (njihova ionako crkavaju od droge) Moja želja je da ovim postom probudim svijest u svima nama...alkohol i auto ne idu zajedno. Kad se netko (možda od vas koji me čitate) sjedne za volan svog limenog ljubimca a u sebi znate da imate nešto alkohola, zamislite si sliku da ste možda baš vi danas u krivo vrijeme, na krivom mjestu ubili nečiji život. Ne samo jedan život, nego i živote cijele obitelji, familije, prijatelja... Nikad se nezna, možda će sutra i vaše djete prelaziti ulicu a pijani vozač će ubiti još jedan život. Smrt vreba baš onda kad si kažete " ma nisam pijan, mogu ja do doma voziti sam". Trasss... jedan tupi udarac...jedan život manje. "Hoćete li popiti tu pivu do kraja"- pitanje je sad??? Posjetite i pročitajte http://malenazvijezdice. blog.hr U mojim linkovima je to 38. SANDRA "Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete" Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom. Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala. Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega. Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo. Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva. Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala. Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda. Više bih ga grlila, a manje vukla. Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala. Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću. Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi. Diane Loomans |
130.Sv. Valentin
SVETI VALENTIN (+ 269.) O današnjem svecu imamo malo povijesnih podataka. Znamo da je bio liječnik, svećenik, vjerojatno i biskup u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Na upit jednog od sudaca što misli o rimskim bogovima odgovorio je da su oni demoni na što je cijela skupština skočila na noge i tražila njegovu smrt. Car se pobojao pobune i Valentina preda gradskom prefektu a ovaj opet sucu Asteriju. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao išibati a zatim naredi da mu odrube glavu. Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti.  Kako je veljača u kalendaru već odavno poznata kao mjesec u kojem se slavi Dan zaljubljenih - Valentinovo, autorica ovog teksta se potrudila naći nekoliko poznatih podataka o sv. Valentinu i Valentinovu. Zanimalo me je kako je došlo do toga da se Valentinovo slavi i tko je zapravo bio sv. Valentin. Ako i Vas zanima nešto više o tom međunarodnom Danu ljubavi, nastavite dalje čitati. Dakle ovako: Sv. Valentin je bio rimski svećenik koji je živio u 3. stoljeću p.n.e. Tada je Rimom vladao rimski car Klaudije zvan Kruti. Rimski car nije dopuštao svojim vojnicima da se žene i imaju porodicu jer je vjerovao da tada bi vojnici bili milostiviji u borbama i da ne bi toliko izlagali svoj život znajući da ih doma netko čeka kome se imaju vratiti. Kako je stari rimski svećenik Valentin vjerovao u ljubav i u sve njene blagodati, on je tajno počeo vjenčavati mladence darujući ih poslije vjenčanja crvenim ružama iz svoga vrta. Naravno, opaki car Klaudije je to saznao, i naredio je da se Valentin uhvati i baci u tamnicu. Tako je naredio da se Valentin spali na lomači dana 14. veljače. Valentinov prah su s lomače pokupili njegovi zahvalni mladenci. Postoji i još jedan razlog zašto se Valentinovo slavi. Naime, u rimsko doba se slavila božica Junona, zaštitnica braka i žena a gozba čašćenja se uvijek odvijala na 14. veljače. Kasnije početkom 17. st. kći engleskog kralja Henrika IV. je uvela običaj slavljenja Valentinova. Iz Engleske, Francuske i Italije, kasnije se običaj proširio po cijelom svijetu. Za one koji nisu zaljubljeni, važan je podatak da Valentinovo slavi i prijateljsku ljubav, pa zato nemaju zašto biti žalosni. Darujte prijatelja! Za one koji su sretno zaljubljeni postoji jedna lijepa legenda o ljubavi: legenda kaže da je Bog na početku, kad je stvarao čovjeka, stvorio samo dušu, a ne i tijelo. To mu se činilo prejednostavnim, a i čovjek je bio usamljen, pa je jednog dana dušu podijelio na dva dijela. Jedan dio stavio je u muško tijelo, a drugi u žensko. Pustio ih je i dao im zadatak da se traže po svijetu. Za nagradu im je dao da osjete da su se našli, ako se ikad uopće pronađu... Dakle, zaljubljeni ili ne, svakako imate razloga slaviti Valentinovo. Zaljubljeni, ako ste našli svoju polovicu duše, nemojte je samo na taj dan obasuti ljubavlju i nježnošću. Neka to traje kroz cijelu godinu! A Vi koji niste zaljubljeni, samo nastavite tražiti svoju polovicu duše, jer sigurno Vas negdje željno čeka! I na kraju; želim Vam puno ljubavi i nježnosti i sretno Valentinovo ! Pusa svima koji znaju voljeti .  |
11.02.2008., ponedjeljak
129.Moji ljubimci
 Vidi koja sam ja faca!  Muški mačak, ali to se vidi zar ne? FURBY  Što Severina??? Ovo je pogled ispod obrva.  Uvijek znatiželjna pa i kad ju se slika.  Moja miljenica cura SIMBA.  MIMA glumi nezainteresiranost. Post koji ne liči na moj stil ali moji miceki zavređuju pažnju u virtualnom svijetu.. |
09.02.2008., subota
128. ...lud zbunjenog
Opet ja... Kritičarka bez dlake na jeziku. Ovaj post će imati dvije teme. Jedna tema reklame, druga tema nešto što me malo mući ili muči, ne znam, neznam...heelp...  TEMA 1 Gledam ja reklame na "hateveju" i vidim: stan, dvoje mladića sjede na kauču...zvono...pred vratima hrpetina ljudi čeka da dođe na tulum...u frižideru samo pack od dvije litre Karlovačkog... Mladić parodija izgledom ko Isus uzima flašu i toči iz nje pivo, ne dvije litre nego koliko treba. Napojio je svu rulju pivom kao što je Isus nahranio stotine ljudi s 5 riba i napojio ih... Ne, neću ja sad o Biblijskim pričama, ja ću hračnuti u oko onog tko je dozvolio da se takva reklama pusti na "teveju". Mladića, onako neobrijanog, masne kose obasjava sveta svijetlost otvorenog frižidera...ma fuj. Svima nam je poznato da je Karlovačko pivo, tj. pivovara kriva za smrt čovijeka i njegovog psa...proglašeni su krivim a sad glume mlade majmune sa nekom svetošću i upotrebljavaju svetost za svoju reklamu, ni manje ni više nego samog Isusa. Tko je taj koji takve reklame dozvoljava i pere mozak mladim naraštajima...što treba biti pouka takve reklame... -"kupujte Karlovačko i budite pijani, zamislite da ste besmrtni, da ste sam Isus, sjednite za volan tako pijani i vjerujte da vas vaš Bog otac čuva. Nije važno ako pregazite nekog pješaka, nije bitno ako ubijete nekog svojim vozilom, jer Karlovačko je sveto pivo koje i vas čini svetim i besmrtnim. Kupite samo pack od dvije litre i budite pijani svi la la la ...kupite kar...lo...vač ko...i rušite pijune ljude uz i na cesti". Što je sljedeće? - Možda... bi opatice mogle reklamirati tampone ili uloške, možda anti-beby pilule. Baš bi bilo zgodno vidjeti neku staru, ugodno popunjenu opaticu kako se sprema za misu, navrati do kuhinje i uz "kar...lo...vač...ko" popije jednu anti b. pilulicu ili nedaj Bože day after pilulicu, saginje se i stavi si tampon ili odljepi krilca na ulošku i zaljepi ga za "pupkovne" gače (gače do pupka). Bila bi to mrak reklama za Noć gutača reklama. - Možda... Isus sjedi za volanom nekog sportskog vozila, izlazi, mjenja ulje, sjeda natrag, ispod sjedala vadi "kar...lo...vač...ko", iskapi ga, i stisne gas do daske...na ekranu piše "Ostani vječno ljep i mlad........  leš". - Možda... svećenici za oltarom počnu reklamirati crno vino, krv Isusovu, jer vino nije voda, vino je stavljeno u prehrambene artikle, vino je znači hrana...bez hrane se ne može...pa pijmo dok smo got gladni, da ne napišem žedni. Na ekranu neka piše " Nema više gladih Hrvata, svi su mrtvi  pijani". Sve za dobru reklamu pa bilo to i degutantno. Demokracija??? Nema veze ovaj put, bar ne sa ovakvim vidom gluposti. Bojkotirajmo dućane, bojkotirajmo "kar...lo.  ..vač...ko".! TEMA 2 Muči me naš hrvatski jezik. Ovako, Prva moja muka: U Hrvatskoj imamo dućane, trgovine, prodavaonice...koja je razlika i ako su u trgovini-trgovci, ako su u prodavaoni-prodavači, kako se zovu onda oni koji rade u dućanu? Dućanci, dućanovci...??? Druga moja muka: U Srbiji se kaže "krst" u Hrvatskoj je "križ". Zašto onda govorimo da djecu krstimo, kad bi po hrvatski trebalo biti križamo? srpski krst = krstiti, prekrstiti, pokrstiti, prekrstiti... hrvatski križ = kažemo isto tako ali ako je hrvatski KRIŽ onda treba biti križiti, prekrižiti, pokrižiti ...jebe lud zbunjenog. Mi se križamo, ali djecu krstimo...ha ha ha ...molim tko to zna neka meni "ne kulturnoj" to objasni (Anara ili Bib blog, možda?) Treća muka moja: prijateljici je potrebna fizikalna terapija i poslali su ju u Lovran na ... zamislite TALASNU terapiju. Opet jedna srpska riječ za naš običan i domači VAL. Trebalo bi biti VALNA terapija zar ne? Da li su na moru talasi ili valovi pitanje je sad? Četvrta muka moja: svakodnevno govorimo sve samo ne hrvatski. Riječi poput: šrafciger, klješta, hauba, šofer šajba, felga, škare, lift, farba, ruksag, flaša... Što je zapravo hrvatski jezik kad i dalje pišemo i pričamo jedan jugoslovenskogermanskozagorski gemišt. Zapravo, niko nikog ne bi trebao ispravljati i to tako dugo dok se ipak razumijemo. Pomozite mi...prosvjetlite mi pamet ali ne svetom svijetlošču iz frižidera, nego vašim znanjem ili nadopunom posta. |
07.02.2008., četvrtak
127. Ojj živote...
Koliko smo mi ljudi zapravo jaki? Ne mislim da li možemo nositi vreču cementa na leđima ili da li možemo povuči kamion zubima. Mislim na onu našu unutarnju snagu koja nas pokreće ali koja nas i ruši. Neki dan sam saznala da mi je prijateljica izgubila još nerođeno djete i to par dana nakon onog prvog udarca nožicom u njen još mali trbuščić. Danas mi se povjerila druga prijateljica da joj nalaz štitnjače kaže RAK. Meni je teško to slušati a kako je tek njima? Svi nosimo neki teret života na svojim leđima...neko kaže to je karma...ma nabijem ja tu karmu... Što to treba značiti u ova dva gore navedena slučaja. Što je to KARMA??? KARMA: Ako smijem bit ću toliko slobodna da napišem nešto o tome pa koga zanima neka nastavi sa čitanjem a kome tema nije po volji poručujem: čitamo se u sljedečem postu. Sir Isaac Newton jednom davno je napisao "Za svaku akciju postoji i jednakovrijedna suprotna reakcija". Veliki majstor Buddha podučava "Vi ste to što mislite, postali ste to što ste mislili". Oboje znači, pišu skoro pa isto a to je da svaki uzrok ima posljedice. - Svaka vaša misao utiskuje se u tvar univerzalne materije gdje će se na koncu pokazati i u fizičkom svijetu. Ponekad su posljedive brze a ponekad je potrebno čak i nekoliko godina da do posljedica dođe. Regresijom su znanstvenici, psiholozi i psihijatri zaključili da postoji vračanje u život nakon smrti ali u nekom drugom tjelu. REGRESIJA je hipnotičko vračanje nekih davnih sjećanja koja su pohranjena negdje u našem nekorištenom djelu mozga a takvog ga ima 95%, a po zadnjim podacima ipak se došlo do zaključka da koristimo 7% pa je znači 93% prazno. Ipak neka naša sjećanja dolaze iz nama nepoznatih djelova mozga i dešava se da ljudi pričaju o svojim životima u doba vitezova, u doba faraona, ali i o dobu od prije možda 30 ili 50 godina. Po nekim istočnjačkim religijama i njihovim podgranama, smatra se da je ovaj materijalni život samo jedna velika "duhovna kola" kroz koju moraju proći svi oni koji na taj ciklus pristanu prije no što su se rodili. Krščanskim riječnikom to znači da svi oni duhovi koji su se poslje Stvaranja odmetnuli od svog Tvorca i krenuli za vragom, moraju sada u ciklusima prolaziti kroz ovaj svijet, koji im je vrag pripremio, sve dok se potpuno ne oslobode ne prirodnih želja za bogatstvom, vlašču, raznim užicima, lošim navikama... Tek kada budu potpuno očiščeni i preporođeni mogu se vratiti svom Stvoritelju. Da bi čovjek shvatio pojam raja, prvo mu treba pokazati pakao. (ispada da smo sada svi mi u ...)Dolazimo do zaključka da smo svi mi postojali i prije, ali da smrt nije kraj jer ako smo grešni ili ako smo učinili nešto loše bit čemo vračeni da to ispravimo a da za to nismo obavješteni. Svi koji smo se na neki način zadužili (ne u banci) morat čemo se toliko puta vračati dok ne vratimo, isplatimo neki dug. - Da li vam se ikada učinilo da ste već bili na nekom mjestu a zapravo ste tu prvi puta?. Da li vam se naježila koža pri prvim taktovima neke pjesme koju inače ne slušate? Da li ste koji puta poželjeli nešto na prvi pogled i imali osječaj "to je moje"? Da li ste se zapitali od kuda strah od visine, vode, tunela, broda, oštrih predmeta? Izbjegavate li svijesno neka mjesta ili predmete a da sami neznate objasniti zašto? Ukoliko vas ne prati ništa od navedenog možete biti sigurni da ste OVDJE prvi puta i ne odrađujete svoju karmu, jer zapravo (sad se vračam na temu) KARMA je odrađivanje nekih naših grešaka iz prošlih života. Svakodnevno se čuje: to ti je karma, on mi je karma... a malo tko zapravo zna to objasniti. Sve ja ovo pišem ali ni ja ne znam kako naći odgovor u karmi za neke slučajeve. Eto navedeni primjeri moje dvije prijateljice su mi dali da razmišljam i gluplja sam nego prije. Jedna je izgubila djete...što to znači? Kako da to povežem sa prošlim životom? Da li je ona u prošlom životu nekome napravila pobačaj pa sada ispašta ili što??? Neznam. Druga ima rak. Gdje je tu povezanost sa odradom iz prošlih života? Pojma nemam. Navodno se ubojice vračaju u život i desi im se da su ubijeni isto onako kako su oni nekog ubili. Dobro, to je ok, ali opet gledajući da je onaj koji je ubio ubojicu postao ubojica...(onda se i on mora vračati...) to je vječni čaroban krug i tu neko nekog *ebe. Koliko će puta Hitler biti vraćen u život??? ????Moj tata je prije 10 godina umro od infarkta, da li je i on morao umrijeti jer je u prošlom životu nekome izazvao infarkt??? Kako smo mi ljudi nesavršeni, pojma nemamo o običnom životu, pojma nemamo zašto smo uopće na ovoj plavoj planeti, pojma nemamo o ničemu. Samim našim prvim udahom zagađenog zraka počinjemo plačem, plač, vapaj za maminom maternicom, sigurnim domom...plačemo jer znamo da tog trena kad udahnemo zapravo počinje naše odbrojavanje do smrti. Rođenje je zapravo put bez povratka i to ravno u smrt, netko prije, netko kasnije...slavimo rođendane a svaki rođendan je godina manje života, trebamo plakati a ne slaviti uz pjesmu i ples. ŽIVOT? LIVE (čitaj odostraga) = EVIL (tko se to s nama ljudima igra?) Ispada da je ZLO ŽIVOT i da je ŽIVOT ZLO...hmmm zanimljivo... Što je to zapravo, zašto nam služi, da se rodimo, učimo, množimo i umremo... i onda nanovo. Koja je svrha NAS ovdje? Možda smo mi ipak ovdje kao neki experiment nekog Vanzemaljca a kad napravimo sve, tada će nas uništiti i oni se naseliti na naš plavi planet, jedini ljepi plavi nama poznat. Bez Will Smitha nemamo šanse jer ni on nije ono što je bio. Da li se svakom novom danu trebamo radovati (kako nas uče životne mudrosti) ili trebamo biti tužni jer nam "počinje" još jedan dan manje??? Glupo ali realno pitanje. Pozdrav od filozofa tj. "mene". |
03.02.2008., nedjelja
126. Svašta-nešto
Šetam ja po starim putevima blogerskim i otkrijem da neki blogeri ne pišu već duže vrijeme. Neznam razlog ali ako me pročitaju voljela bih znati da li su sretni u svom životu pa mogu bez nas ili su toliko zaposleni da moraju bez nas?
Ima nas koji pišemo i ovih dana sam imala pune "oči" posla čitajući postove. Tema je zaista svakakvih a ja ču se malo prikačiti za svaku. - Kod Samohrane su počeli erotski stihovi na račun "veljače" koja stiže. Koje? Jelene ili veljače.februar? Pročitajte sami. - Pjesnički je raspoložen i Pametni zub. - Kod Skaske se opet bučno. Tema je humanitarna akcija Za trudnice. Malo me preduhitrila jer sam imala namjeru napisati post o humanitarnoj lopovskoj Hrvatskoj. Vrištala sam još davno kada su bile "pužnice" u pitanju. Od novaca koji je prikupljen trebalo je izvršiti operaciju nad 85 djece, skupljeno je za čak 105 pužnica a do danas ih je ugrađeno svega (mislim) 7 ili 8. Svi se sječamo Ankičine zaklade za djecu a ispalo je tako da su dobili svi samo djeca ne. Bila je akcija sakupljanja pomoći za poginule vatrogasce a svaki poziv je bio opterečen sa 22% poreza za budale. Tako je naš velebni HT zaradio na smrti jadnih ljudi. Čemu onda čuđenje kad I.Mudrinić ima mjesečni osobni dohodak od malih i jadnih sitnih 128.000 kunica. E da mi je samo znati što ćovijek radi kad toliko zaradi. Sječam ga se dok je bio ministar Ministarstva pomorstva, prometa i veza...ne neću sad o njemu. Sanja D. isto sakuplja neke novčiće... svi se furaju na solidarnost a Vlast se smijuri, onako potiho "  hi hi hi kako su svi građani glupi! Oni sakupljaju ono kaj bi mi trebali iz proračuna dati hi hi hi hi..."Sve što sakupi narod iz samilosti nemora dati država, pa zato se troši mjesečno po nekoliko stotina kuna na kravate i cipele na koje svi saborski zastupnici imaju pravo, ali tek toliko da znate pravo na obleku imaju i sekretarice i tajnice i to godišnje dva puta za proljetno-ljetnu i jesensko-zimsku garderobu. Da me bolje shvatite; u svim ministarstvima (a rađaju se ko gliste poslje kiše), svoj državnoj upravi, sudovima sve sekretarice, tajnice, ministri, savjetnici imaju pravo na dva puta godišnje kupnju navodne uniforme. Odrede se dučani (naravno preko poznatih) u kojima se treba kupiti garderoba-uniforma ali to se tako ne radi. To izgleda ovako; dobije se račun da je kupljeno to i to a zapravo ...jooj opet ću na*ebati. Obečala sam da baš nebum tak jako lajala.  Vračam se na temu. Humanitarne akcije nisu humanitarne nego lopovske. Prvi je lopov HT koji se NE odriče svog PDVa (Pa Dajte Vaše ili Podvala Državne Vlasti). Sljede manji lopovi koje "pojede" mrak ako progovore. Sada je u tjeku akcija za Petrovu bolnicu. Jebeš državu koju gladni građani grade i financiraju. Ma još i nebi bio problem dati koju kunicu kad to nebi bilo za druge namjere. Ovo je i dalje HDZovska država koja je sve više i više lopovska a ne pravna, o pravu se može jedino u knjigama čitati i to pod slovom P ako HDZ ne naredi drugačije. Pjevam:  " lopov, lopova uvijek osjeti, znaš ti tko sam ja, znam ja tko si ti..." Nedam ni jednu svoju kunu nikome. Osudite me, pljujte na mene ali znam što govorim i što pišem (zna se...ja znam). Neznam ali svi smo nekako malo nabrijani, razočarani a zamislite si samo koliko će još biti humanitarnih pomoći ovih sljedećih HDZovskih 4 godine. Na*ebali smo skroz na skroz. Možda sljede akcije: -"Kupimo kruh penzionerima" (jer im za kruh država duguje a ona nema) -"Pomozimo osnovškolcima oko besplatnog školovanja" (to je biser godine) - "Akcija kerozin" (da bi oni iz vlasti mogli posjetiti svoju djecu koju školuju u drugim državama) - "Kupimo pelene malim Hrvatičima" (pa nemreju biti posrani i popišani jer su mama i tata nezaposleni) - "Kupimo još više kontenjera za smeće" (premalo je kontenjera na broj kontenjer kopača) - "Akcija: GO" (dobrovoljni prilozi za državne službenike i njihov godišnji na Briunima ili Sv. Stefanu-to je ove godine "in") - Akcija: obrišimo Anchin blog" ( opet laje) - Blogerica Maleni moj ima temu na koju mi se isto digo živac. Ne na nju nego na neke komentare. Tema joj je ljubav, odnos muško ženskih poslova u vezi i braku. Joooj kak obožavam kad netko tko nije probao zajednički život popuje i mudruje. Tamo nekoj blogerici se gade i smiješni su joj muškarci koji pomažu ženi... znate kaj, sad ću ja copy-paste da nebi ispalo da izmišljam......... ONA: Moje gledište.... Znam sve okolnosti - život, djeca obaveze.. bla bla bla... Kad jednom žena u muškarcu vidi spremačicu, a ne lovca to je zauvijek - on će padati sve niže, a ona će biti sve nezadovoljnija i tražiti nekog fakera sa strane. Ponekad sam znala pozavidjeti ženama kojima muževi pomažu u kući, a onda sam jednom naletjela na prizor muškarca od svojih 190 cm kako se preklopio preko daske za peglanje i to sa roza pregačom na srčeka i skoro pukla od smijeha.... Ma daaaj .... Nisu mi privlačni muškarci s metlom, krpom za prašinu i peglom u ruci... trpim jedino kuhare - ako su vrhunski i jelo vežu s erotikom ;-)))) (ponoćna 01.02.2008. 12:59) JA: Nije za osudu ni kritiku ni jedna strana. Svatko od nas si učini život onakav kakavga čini sretnim. Kad dođete u moje čarobne godine shvatit ćete da zapravo u iskrenoj i pravoj ljubavi, u iskrenom shvačanju života zapravo nebi trebala postojati podjela posla unutar sretnog doma. Zašto žena mora peglati, kuhati, prati??? Zato što je taj i takav odgoj dobila od svoje mame u nasljeđe? To zapravo nije ispravno. Što nedostaje muškarcu sa rozom pregačom? Dali je možda manje muškarac u očima svoje žene ili bezveznih prolaznika koji ga komentiraju? Taj muškarac poštuje, kažem POŠTUJE svoju ženu jer on najbolje zna koliko ta njegova žena radi i koliko se skrbi oko njega ili djece. Njega možda zato žena vozi na posao, ide kod auto mehaničara... - ha ha ha ha ha ha hajdemo se sada svi smijati svim ženama koje rade muški posao. Hajdemo se smijati ženama pilotima, pekarima, kuharima, vozačicama relija, hajdemo se rugati muškarcima jer pomažu svojoj ženi, curi...Mislim, smatram da u jednoj ljubavi, vezi, braku, konačno u životu samo uskogrudne osobe djele posao na OVO je MUŠKI, a OVO je ŽENSKI posao. Gdje ja spadam i tko mi se smije: ja i kuham, perem, bušim betonski zid, popravim akvu koja procuri, promjenim ulje i ako treba filter na Mondeu, promjenim isbušenu gumu..ali znam i plesti i heklati, znam čak i čitati (za čudo Božje) A on isto tako opere suđe dok ja recimo perem veš, on usisava stan dok ja stavljam sušiti veš... Podjelom posla imamo više vremena za sebe jer dok ja radim jedno, on radi drugo. Dali sam ja zato manje žensko ili je on manje muško??? PITANJE ZA "PONOČNU" : A zašto žene nose hlače (jel ti je i to smiješno) kad je to muški odjevni predmet? Zašto muškarac nebi smio imati pregaču ( zato da ga ti nevidiš?)? (ANCHI, i to je život 03.02.2008. 02:54) Objavila sam njen i svoj komentar da nebi bilo ono "rekla kazala". Mene zanima kako vi gledate na te Lopovsko humanitarne akcije gdje svatko od nas treba izdvajati za sve ono kaj nam država ionako uzima iz plače? Što je to ženski a što muški posao unutar jednog sretnog doma? Baš se veselim komentarima. |
